ZDRAVA HRANA
U današnje vrijeme, dvije riječi – „zdrava hrana“ poprimaju sve više značenja i polako se pretvaraju u mainstream. No, postavlja se pitanje što je to zdrava hrana i koja je to hrana koju bi uopće trebali jesti.
Smatram kako prvenstveno treba odgovoriti na pitanje što je to hrana!? Po definiciji, hrana bi bila supstanca ili supstance koje unosom u naše tijelo (konzumacijom), potpomažu homeostazu istog. Ovdje već vidimo ovo ključno “potpomaganje homeostaze” organizma. Dakle, sukladno definiciji, hranom ne bi trebali smatrati ono što ne potpomaže homeostazu organizma. Po nekim „zakonskim“ definicijama žvakaća guma spada u hranu, tj. prehrambene proizvode, premda ona to zaista nije. U prvom redu „provocira“ želučanu kiselinu i lučenje enzima, te generalno šalje „krivu informaciju“ organizmu, kako jedemo, a zapravo samo žvačemo. Drugo, često puta su žvakače gume prepune umjetnih zaslađivača, boja, konzervansa, pojačivača, okusa i samih umjetnih okusa i tko zna čega još. I kao zadnja stavka tu je potrošnja energije, jer tijelo troši energiju i kada žvače i kada angažira cijeli probavni sustav, a nakon toga i cijeli „detoksikacijski“ sustav kako bi izbacilo štetne supstance koje su tom žvakaćom gumom ušle u naše tijelo. To sve skupa šteti našem tijelu (našem organizmu) i remeti homeostazu istog. Dakle, ovakve „stvari“ definitivno nisu hrana, kao što hrana nisu gazirani sokovi, koji sadrže enormne količine šećera i ostalih umjetnih dodataka ili prerađene mesne namirnice i slično.
Općenito put u zdravu prehranu i onaj prvi korak prema nečemu, što se naziva zdrava hrana, počinje sa izbacivanjem industrijski prerađenih namirnica. Tu se često puta dogodi zabluda, kada ljudi krenu iskušavati različite trendove u prehrani, pa već prvi mjesec dana osjete općenito poboljšanje stanja organizmu, pa to onda pripišu novoj dijeti. Često puta je sama činjenica da su se odvojili od ekstra prerađene industrijske hrane, kakvoj pribjegava zapad već dulje vremena, dovoljna da tijelo osjeti rasterećenje. Tek kasnije se pokažu problematike određenog prehrambenog trenda u kojem ljudi zapadnu.
Kada smo odvojili hranu od onoga što hrana nije, sada treba dati odgovor što je to zdrava hrana. Nije li sad zdrava hrana sve ono što nije umjetno prerađeno, prezasićeno umjetnim dodacima, slobodnim šećerima, viškom soli, itd. Odgovor je NE, jer i neprerađena, ekološki uzgojena hrana može biti nezdrava!
Prvo što „zdravu“ hranu može učiniti nezdravom je krivo kombiniranje namirnica i kriva obrada. Npr. možete u jednom obroku pojesti (iskombinirati) najzdravije ekološko mlijeko i predivne ekološke smokve, sa par kapi maslinovog ulja. Možda bi očekivali sjajan nutritivni rezultat, ali na žalost, rezultat će nevjerojatnije biti dijareja, pri čemu će iz vašeg tijela „otići“ voda, minerali i elektroliti, kao i neke druge namirnice koje ste konzumirali prije tog obroka. S druge strane možete domaće ekološko, hladno prešano bučino ulje zagrijati na jako visoku temperaturu i pržiti na njemu, čime umjesto blagodati koje nam to ulje može pružiti, jedete otrov, jer se isto degeneriran na visokim temperaturama i nije prikladno za prženje.
Na dalje, svaka se namirnica sastoji od različitih mikro i makro nutrijenata, točnije svaka hrana ima svoja bio kemijska svojstva. Kada ona dođu u interakciju sa našim organizmom, događaju se određene kemijske reakcije i naša genetika reagira upravo na te supstance.
Hranu možemo svrstati u epigenetiku, skupa sa cjelokupnim životnim stilom, koji onda uključuje stres, izloženost zračenju, čistoću zraka i vode itd. Svakako, hranom možemo utjecati na našu genetiku, na način da podupiremo njene jake strane, ili, kako genetičari vole reći, „okidamo“ gene koji nam donose zdravlje. Današnja znanost, u prvom redu nutrigenetika, može dati odgovor na ovo pitanje, što jesti. Putem nutrigenetike, možemo doznati genetsku sliku pojedinca i kako ta genetika reagira na unos određenih namirnica.
To znači da svi prehrambeni trendovi koji danas postoje, mogu i ne moraju biti prikladni za određenu osobu. Pokušati, samo tako, prakticirati određeni trend je metoda pokušaja i pogreške. Možete pokušati nekoliko različitih trendova od keto dijete do veganstva i „ne pronaći se“ u niti jednom, a možete imati sreće i da baš prvi koji probate bude prilagođen vašem organizmu. Točnije vašoj genetici. Ovo se sve skupa može izbjeći jednostavnim nutrigenetskim testovima i određenim dodatnim testovima koje mogu dati odgovor i na trenutno stanje organizma. U prvom redu treba spomenuti alergijski test, no ne onaj poznati “prick”, test već test unakrsnih alergijskih reakcija, koji može otkriti koje kombinacije alergena u namirnicama, kao i ostalih alergena koji nas okružuju, uzrokuju alergijske reakcije u našem organizmu.
Ako pristupimo prehrani na takav način, zaista možemo znati koje su to namirnice naša hrana, te tako uštedjeti novac, vrijeme i zdravlje. Testovi mogu donijeti odgovor koja je to, za pojedinca, zdrava hrana, točnije koje su to namirnice, koje on može razgraditi apsorbirati i pri tome uložiti minimum energije, kako bi dobio maksimum hranljivih svojstava. Ostaje još objasniti pojmove specifičnih potreba organizma i konstitucije.
Pod specifičnim potrebama organizma podrazumijevamo drugačije potrebe od svakodnevnih i uobičajenih, za neku osobu. Ovo se može odnositi na sportaše koji imaju povećanu potrebu za određenim nutrijentom i koju onda kroz prehranu i suplementaciju treba zadovoljiti, a može se odnositi i na ljude kojima kronično manjka određenog nutrijenta, pa moraju unositi veću količinu nego što bi to trebali da ga ne manjka.
Konstitucija, naravno, opet ime veze sa genetikom, kao i sa epigenetskom, no ovdje bih se koncentrirao na konstituciju, kako je vidi Ayurveda. Neki noviji genetski testovi idu u ovom smjeru, pa se putem njih može otkriti da li smo npr. „proteinski“ ili „ugljikohidratni“ tip, tj. koju vrstu namirnica bolje iskorištavamo. Umjesto tih testova, možemo, pulsnom dijagnostikom, od ayurvedskog terapeuta ili osobe educirane za tako nešto doznati, koja je naša konstitucija. Tada, našoj konstituciji, možemo prilagoditi količinu određenih namirnica koju konzumiramo, kao i način obrade istih. Npr. dvije osobe mogu jesti jabuku, no zbog trenutnog stanja organizma, a i zbog konstitucije ili eventualno okruženja, u kojemu se nalaze jedna može jesti sirove jabuke, dok ih druga moraju peći i/ili kuhati sa određenim začinima, kako bi za nju bile probavljive.
Slijedom svega ovoga dolazimo na odgovor postoji li zdrava hrana. Odgovor je postoji, no taj odgovor je toliko kompleksan da zapravo možemo reći kako ne postoji. Zdrava hrana zasigurno ne postoji u onoj formi u kojoj se taj termin koristi. U koliko se, ipak, odvažimo i neku namirnicu nazovemo zdravom, onda moramo imati na umu, kako je to strogo individualno! Možemo govoriti o namirnicama koje sadržavaju veliki broj nutrijenata, možemo govoriti i o “super hrani”, kao i o razno, raznim drugim svojstvima hrane, no zdravom je možemo nazvati samo u koliko zadovoljava gore navedene kriterije. Zato je puno ispravnije govoriti o zdravoj prehrani, nego o zdravoj hrani.
J.Mihelac 10.08.2025.