KINESKA I KOREJSKA MEDICINA
EMME HEALTH
Kineska i korejska medicina
- ISPROBAJTE TISUĆLJETNU TRADICIJU ISCIJELJIVANJA
- PREVENIRAJTE BOLESTI MODERNOGA DOBA
- VRATITE DOBAR OSJEĆAJ I OČUVAJTE SVOJE ZDRAVLJE
- OGRANIČITE KRONIČNE TEGOBE ILI IH SE RJEŠITE
Stari su Kinezi vjerovali kako životna sila – qi kola u nama kroz energetske kanale koji su međusobno isprepleteni i povezani s raznim organima u tijelu. Sila koja pokreće qi je neprekidno kretanje između dva pola, yin i yang. U normalnim okolnostima i kod zdrave osobe, životna sila qi kola ravnomjerno, održavajući ravnotežu između dominantnih elemenata yang i suzdržanih elemenata yin. Ako se poremeti ravnoteža, tjelesni će sklad biti ugrožen i čovjek se može razboljeti. Povijest kineske medicine seže davno prije nove ere, a na zapad polako ulazi krajem srednjeg vijeka, dok ekspanziju doživljava u 20 stoljeću.
S druge strane zapadna medicina polako prodire u Kinu u 17. stoljeću kada su isusovački liječnici, angažirani od strane istočno indijskih kompanija (East Indian Companies) počeli širiti svoje aktivnosti na Kinu. Zapadna medicina je tada bila mnogo više naslonjena na ono što danas nazivamo alternativnom medicinom, pa je samim time bila i mnogo bliže bilo kojem drugom tradicionalnom sustavu poput kineskog ili indijskog. Kineska medicina koristi različite i komplementarne metode tretmana klijenata, poput akupunkture, tretmana vakuumom (ventuze ili cupping), masaže (Tui Na), mosibustijom, herbalne medicine, prehrane.
Prije usmjeravanja na metode kineske i korejske medicine i benefite istih, bilo bi dobro obratiti pažnju na temeljna učenja kineske medicine i pojmove poput Yina i Yanga, pet elemenata, vitalnih supstanci, kineskih organskih sustava i identifikacije obrazaca. Što se tiče same korejske medicine, ona počiva na temeljima kineske. Kada se savladaju temeljne teorijske postavke kineske medicine, može se pristupiti korejskoj. Korijeni su potpuno isti, samo postoje male razlike u nekim tretmanima. Najbolji primjer je akupunktura. Korejska Teageuk akupunktura koristi samo tri igle u tretmanu, dok Saam akupunktura koristi četiri. Klasična akupunktura koristi više igala, jer ima kompleksnije formule kojima utječe na razne disbalanse i patologije organizma.
Teorija o Yinu i Yangu predstavlja, možda, najstariji koncept ili princip u drevnoj Kini. Prvi put se pojavljuje u knjizi promjena (Yi Jing) oko 700 godina prije nove ere. Taj je princip prožimao sve aspekte njihovog načina života, od kineske filozofske misli do kineske medicine. Možda bi bilo ispravnije reći, kako prožima cijeli naš svijet i ovaj naš život na njemu, jer naš svijet, svijet je dualnosti. Ona je nabolje opisana u samom simbolu Yina i Yanga, dok kineska slova (znakovi), najbolje predstavljaju njihovu relativnost.
Kineski znak za Yin predstavlja sjenovitu stranu brda, a za Yang sunčanu stranu brda. Oni su temeljni princip koji se promatra „u odnosu na“. Upravo je sunčana i sjenovita strana brda, najbolji pokazatelj toga. Istočna strana je sunčana ujutro, kada sunce izlazi. S druge strane, ista strana brda je sjenovita u predvečerje.
Kada je sunce u najvišoj točki tada je i Yang u svom gornjem položaju, svom maksimumu. U istom momentu Yin je u svom minimumu, ali kako se jedan može pretvoriti u drugi, ta točka najvećeg Yanga je zapravo točka početka Yina. Od podneva sunce počinje zalaziti, pa je početak noći zapravo podne. Yin i Yang su u konstantnoj dinamičnoj igri, a svaki proces, kada dođe do svog vrhunca, prelazi u svoju suprotnost. To se očituje na svim aspektima našeg života, a znanje da ništa nije u potpunosti crno ili u potpunost bijelo, te da se sve odvija u fazama i da se ciklički ponavlja, pomaže nam da predvidimo buduće promjene i da lakše donosimo odluke, te da lakše prihvaćamo vlastito trenutno stanje.
Tradicionalna kineska filozofska misao temelji se na teoriji da se sve što postoji na ovom svijetu sastoji od pet elemenata tj. posjeduje značajke svih pet elemenata, a pripada dominantno jednom od njih. Sve što postoji je sadržano i raspoređeno u pet elemenata. Oni prvenstveno predstavljaju osnovne kvalitete prirodnih pojava ili pokreta, a sekundarno osnovne gradivne elemente prirode. Također predstavljaju i pet različitih kvaliteta prirodnih pojava, pet pokreta, pet faza u ciklusu sezona, pet sposobnosti promjene pojava. Tisućljetnim istraživanjima i promatranjima procesa u prirodi, živom sustavu i uspoređivanjem s istim pojavama, stanjima i ritmovima u ljudskom organizmu, kineski liječnici su mogli odrediti što pripada pojedinom elementu tj. njegove osobine, uzroke i znakove poremećaja pojedinog elementa ili disbalansa više elemenata. Na temelju toga su se formirale dijagnostičke i terapeutske metode. Karakteristike svakog pojedinog elementa nalaze se i u svakom pojedincu, a dominacija jednog nad drugim formira njegovu konstituciju (ovisi o esenciji) i zdravstveno stanje. Pet elemenata je jedinstvena cjelina, pa svaki pojedinac posjeduje svih pet elemenata, ali kada oni dođu u disbalans nastaje bolest.
Što se tiče same teorija pet elemenata, ona se pojavljuje, otprilike kad i teorija Yina i Yanga, a počinje jačati od vremena Han dinastije (3. st. prije nove ere do 1. st.). Za vrijeme Song dinastije (10.-13. st.), doživljava svoju ekspanziju. Tada doživljava potpunu primjenu u kineskoj medicini, onakvu kakvu danas imamo. Pet elemenata su: drvo, vatra, zemlja, metal i voda, a možemo ih promatrati u prirodi i u kineskoj medicini. Svaki od elemenata ima svoju boju, okus, miris, energiju, organske sustave koji se na njega odnose, itd…
U kineskoj medicini i filozofiji tijelo i um (duh) se ne vide kao mehanizam, već kompleksan vrtlog QI-ja, u njegovim raznim manifestacijama. Tijelo i um (duh) nisu ništa drugo negoli različite forme QI-ja. One se kreću od gušće do rjeđe, čak i potpuno nematerijalne. Osim tzv. „tri zlata“ u koja spadaju Jing (esencija), Qi (energija) i shen (um), kao vitalne supstance spominjemo još Xue (krv) i Jin – Yie (tjelesne tekućine). Sama “tri zlata” su tri osnovne fiziološko-psihičke supstance ljudskog bića. Označavaju tri različita stupnja kondenzacije Qi-ja, od čega je esencija najgušća, um najsuptilniji nematerijalan, a QI se nalazi između. Zdravlje uma ovisi o prenatalnoj i postnatalnoj esenciji. Ako promotrimo Jing, Qi i Shen, tj. bubrege, stomak/slezena i srce, promatramo elemente zemlje, čovjeka i neba, zato Kinezi kažu da se čovjek nalazi izađu neba i zemlje.
Ovaj koncept se najbolje vidi i osjeti kod prakticiranja Qi Gong vježbi. Identifikacija obrazaca podrazumijeva identifikaciju osnovnih disharmonija (disbalansa, poremećaja) koje leže ispod svih kliničkih manifestacija. Predstavlja osnovu patologije u kineskoj medicini i osnovu kineske medicinske dijagnostike. Sam obrazac se još naziva i sindromom, a predstavlja kliničku sliku formiranu raznim manifestacijama (i simptomima) koje ukazuju na mjesto, narav i patologiju trenutnog stanja pacijenta. Identifikacijom obrazaca postojećih disharmonija, spajamo patologiju, dijagnostiku i tretman u jednu cjelinu. Npr. u kineskoj medicini, stanje (dijagnoza) „manjka Yanga slezene sa retencijom vlage“, označava prirodu samog stanja, a to je manjkavost Yanga i prisutnost vlage.
Zatim, označava poziciju na kojoj se nalazi, a to je slezena i na koncu tretman. Koji bi trebao predstavljati rješenje u vidu rješavanja vlage i tonificiranja Yanga.
Kod vanjskih obrazaca često identifikacija obrasca dovodi do uzroka npr. vanjska invazija vjetra-hladnoće, označava uzrok, a to je vjetar-hladnoća. Ukazuje i na obrazac, koji ukazuje na tretman, a to je istjerivanje hladnoće i otpuštanje vanjštine.
U Saam i Teageuk akupunkturi, prvo treba promatrati uz koji organ je povezana hladnoća i kako da se otpusti vanjština. U ovom slučaju za to su zadužena pluća, iz više razloga. Prvenstveno zato što su najvanjskiji organ kojega prvog pogađaju vanjski patogeni faktori. Zatim, ona kontroliraju područje između kože i mišića, vanjštinu. Kontroliraju i obrambeni QI, koji je zadužen za otvaranje i zatvaranje pora, itd. Sve skupa se svodi na tonifikaciju pluća. Identifikacija obrasca omogućuje nam da pronađemo prirodu i narav stanja, poziciju tretman i prognozu.
Ne bismo trebali samo identificirati obrasce, već razumjeti kako se pojavljuju i u kakvom su međusobnom odnosu. Npr. identifikacija obrasca stagnacije jednog QI-ja i paralelno manjkavost QI-ja slezene, tu bi trebalo pronaći njihovu međusobnu uzročno posljedičnu vezu. Ono što može odmah biti jasno jest činjenica da je tu jetra „u višku“ dok je slezena „u manjku“.