TJELESNO ORIJENTIRANA PSIHOTERAPIJA
EMME HEALTH
Tjelesno orijentirana psihoterapija
- OTKRIJTE VEZU TIJELA I PSIHE
- INTEGRIRAJTE SVE ŠTO NOSITE U SEBI
- NAPUSTITE OBRASCE KOJI VAM ŠTETE
- OTVORITE PROTOK VLASTITE ŽIVOTNE ENERGIJE
Mnogi terapijski pristupi su prvenstveno usredotočeni na razgovor o problemima i pronalaženje načina za istraživanje i proučavanje onoga što se događa u životu osobe i kako pozitivno utjecati. Ove terapije često koriste i bihevioralne intervencije: mijenjanje ponašanja ili odgovora pojedinca na situaciju i primjenu onoga o čemu se raspravlja na sesijama, čak i izvan njih. Na ovaj način se može djelovati na problematiku iz sfere svijesti, ali i podsvijesti (ukoliko se ista izvuče iz podsvijesti u svijest). Sve ono što nije višu ni u podsvijesti, poput najranijih trauma, do kojih naša memorija ne seže, pohranjeno je u tijelu.
Tjelesno orijentirana terapija je psihoterapijski smjer u kojem je fokus na radu s tijelom, no bila bi greška smatrati ovu vrstu terapije, samo radom s tijelom. Temelje ove terapije udario je Wilchelm Reich, koji je pripada psihoanalitičkom „krugu“ koji je okruživao dr. Sigmunda Freuda, tako da kod tjelesno orijentirane terapije postoje i psihoanalitički temelji.
On je primijetio kako njegovi pacijenti, slične tjelesne građe, prijavljuju slične psihičke probleme. Tako je došao do zaključka, kako se mi od najranijeg djetinjstva, oklopljivasmo- stvaramo oklope štiteći se od traumatskih iskustava.
To činimo po segmentima tijela, te tako stvaramo mišićni oklop. Ne samo to, nego formiramo i karakter tj. karakternu obranu.
Ljudi, dakle imaju slična ili ista uvjerenja, ponašanja i emocionalne blokade, koje je Wilchelm Reich nazvao karakternim obranama, nastalima kao odgovor na neugodna iskustva od najranijeg perioda života do završetka puberteta.
Obrane služe kako bi se ljudi zaštitili od svih neugodnih emocija. Zapravo jedna od ključnih ideja ove vrste terapije je da tijelo pohranjuje iskustva, koja se izražavaju u držanju i ponašanju pojedinca, kao i u tjelesnoj građi, te napetosti koju osjeća.
Na početku našeg života, imamo jedino tijelo, dok se psihološki razvoj događa tek kasnije.
Tjelesno orijentirane vrste terapije zahtijevaju bliski i osobni rad s terapeutom i uključuju fizički kontakt, a glavni cilj im je otvaranje protoka tijela i integriranje dislociranih dijelova psihe. Mogu se koristiti za različite probleme, a posebno one s izraženom somatskom komponentom.Postoje mnoge tehnike i pristupi koji pomažu čovjeku da postane svjesniji svog tijela i svojih osjećaja, da se poveže sa samim sobom i da se fizičkim pristupom nosi s raznim problemima.
Također, uključivanje nekih od tehnika iz ovih terapija može koristiti rezultatima drugih vrsta terapija. Nakon Wilchelma Reicha, razvijali su se mnogi pravci poput Core Energeticsa, Bio Energeticsa, Patworka, Somatic Experiencea i još mnogi drugi, a koji svi, zapravo mogu stati pod jedan suncobran nazvan tjelesno orijentirana psihoterapija. Učinkovitost tjelesno orijentirane terapije ima mnogo empirijskih dokaza, a može se dobro kombinirati s drugim pristupima liječenju.
Karakterne obrane
Shizoidna karakterna obrana: Nastaje najranije, još u prenatalnoj fazi pa sve do prvih šest mjeseci. Dijete sve percipira i poistovjećuje se s okolinom u kojoj se nalazi. Za njih je karakterističan strah koje dijete upije kroz lice majke. Ako je to konstantno dovodi do napetosti živaca oko očiju, zbog čega često imaju problema s vidom. Zbog straha teže ka sigurnosti, on se stopi s kostima tako da osobe koje imaju ovu obranu obično su visoki, mršavi, kad hodaju jedna strana je ukočena, a druga dominantna, pomalo nakrivljene glave, kad gledaju kao da gledaju kroz osobu.
Vrlo često imaju problema s kostima i s cirkulacijom. Kako nisu imali taj osjećaj da se mogu povezati s okolinom, para da lebde kad hodaju. Asocijalni su, vole duhovnost, ne vole emocionalne kontakte, mnogo maštaju i vrlo su kreativni. Mogu se naći među informatičarima, umjetnicima, članovima humanitarnih organizacija..
Oralna karakterna obrana: Dominanta je u periodu od šestog mjeseca do druge godine. Dijete ulazi u fazu nezasitnosti, jako je zahtjevno, plače i protestira. Kada uđu u fazu očaja, znaju „poplaviti“ od plača i na kraju odustati, što roditelji vrlo često krivo protumače kao da je beba naučila. Međutim, dijete tada samo odustane od svoje potrebe. To će se kasnije manifestirati u životu, osoba će stalno ići u dvije krajnosti, nezasitni u žaljenju ili više nikad sebi ne dopuštaju naći se u situaciji nešto tražiti. Imaju onaj osjećaj ”kiselosti” u sebi.
Jako brzo odrastu, rano prohodaju, puno pričaju i iscrpljuju druge svojim osjećajima. Vrlo su zaljubljivi, žele da se partner brine za njih, ali da ne moraju ništa davati, pa raskidaju tražeći druge razloge. U govoru upotrebljavaju nikad i uvijek, nema kod njih objektivnosti, lako upadaju u beznađe. Imaju sklonost postati ovisnici jer ne mogu sami regulirati određenu potrebu, pa je nadomjeste. Prepoznatljivi su po tužnijem i čeznutljivom izrazu lica, dok hodaju težište tijela im je na peti, s glavom prema naprijed, a tijelo nazad, imaju pasivan stav tijela.
Mazohistička karakterne obrana: dijete je frustrirano zbog separacijskih impulsa, slomljene volja kroz ismijavanje, manipulacije, poniženja, zbog čega ljudi kasnije postaju kreatori nezadovoljstva i samoporažavnja. Ta obrana razvija se od druge godine sve do pete ili šeste godine kada dolazi do biološke zrelosti. Djeca postaju svjesna svoje potrebe za nuždom i skrivanjem, htjela bi napraviti separaciju, ali majka ih odvlači, upotrebljavaju riječ ”neću”.
Osjećaju bijes, bacaju se, roditelji su zbunjeni, ne znaju se nositi, ali bitno je djetetu dozvoliti da izbaci svoju frustraciju, jer poslije dolazi do tuge, a kada se isplače onda je spremno za pregovaranje. Ako ga roditelji pokušavaju ukrotiti, dijete ne zna što će s tim bijesom, tako da mazohisti poslije u životu izgledaju dosta nabijeno, imaju kratak vrat, debele zglobove, ne znaju reći ”neću” pa ih se iskorištava, talenti su za naći najgore poslove, ali su izuzetno radišni. Imaju veliko strpljenje, uvijek će slušati i istrpiti, srčani su i dobri, ali imaju tendenciju vraćanja na početak, poput krave koja uredno daje mlijeko pa onda sve to prolije.
Psihopatska karakterna obrana: Edipov i Elektrin kompleks prisutan je u psihopatskoj obrani koja nastaje između šeste ili sedme godine. Obično koriste izraze poput ”dao sam ti srce, bio sam odbačen, neće mene više nitko prevariti”, konkurencija su im roditelji istoga spola, brat ili sestra. Kod djeteta je podržan uspjeh u svim aktivnostima, ali nema se sluha za njegove stvarne potrebe, bliskost i ljubav.
Koriste se motom ”samo najjači opstaju, želim sve sad i odmah, samo najbolje”. Obično su najbolji u svemu, samouvjereni, veliki organizatori, koketni, pravi lideri, ali problem im je biti iskren u srcu i ljubavi. Zanimljivo je da takvi ljudi prije nego što uđu u operacijsku salu obično imaju potrebu ispričati svoje najveće čežnje i otkriti bol. Što se tiče fizionomije karakteriziraju ih tanke noge i jaki torzo.
Rigidna ili kruta karakterna obrana: Rigidna ili genitalna faza nastaje oko pete ili šeste sve do 12 godine. Ako su sve druge faze prošle dobro i dijete nigdje nije previše ”oštećeno”, puno je života, potom ulazi u fazu istraživanja svoje seksualnosti. Postaju zavodljivi, a da toga nisu ni svjesni, djevojčice ne mogu odlučiti jesu li žene ili djevojčice.
Kod takve djece spontanost ili seksualnost nije bila podržana, dijete ili je bilo “praživo” ili “preseksualno” Oni odrastaju u atraktivne i uspješne ljude kojima je srce uglavnom zatvoreno i kruto, ali zato glava stalno radi. Doći će na terapiju da se još više usavrše, a s druge strane nalazi se velika čežnja za ljubavlju i strah zbog otkrivanja svoje ranjivosti. Jako se pazi na sliku koju se ostavlja u društvu. Tijelo izgleda harmonično, proporcionalno s malo ukrućenosti u kretnjama. Glava i brada mogu biti malo prema gore, prsa isturena naprijed, osjeća se energija autoriteta i zavodništva.
Simbiotska karakterna obrana: Spominje se u novije vrijeme i predstavlja kombinaciju mazohističke i shizoidne obrane.
Karakterna obrane nisu “fiksne”, već uvijek postoji nekoliko njih, u jednoj osobi. Postoje primarne i kompenzatorne. Isto tako, ni fizičke karakteristike nisu “fiksne” Na slikama, niže, redom se mogu vidjeti približne fizičke karakteristike svih karakternih obrana. Shizoidna, oralna, mazohistična, psihopatska, rigidna i simbiotska.
Oklopljavanje
Wilchelm Reich spominje tzv. oklopljivanje, govoreći kako se mišićnim oklopom branimo od trauma. On, tako spominje segmentno mišićno oklopljivanje, te sedam segmenata oklopljivanja, koje počinje sa očnim segmentom, a završava pelvičnim ili zdjeličnim. Drugi segment je grleni.
Svima nam je poznato kako beba u početku ne vlada svojim rukama i nogama, te ne može stajati, hodati, ni govoriti, što znači da jedino čime može upravljati su glas i pogled. U koliko želi izraziti neku vrstu impulsa koja se u njoj događa, to će izraziti plakanjem i stiskanjem očiju. Ostali segmenti su prsni, abdominalni, te dijafragmalni koji dijeli gornji i donji dio tjela. U koliko postoji traumatski događaj (koji nama starijima ne mora biti niti malo traumatski, ali djetetu i te kako može biti) ono će reagirati stiskanjem ta dva segmenta. Kasnije kroz život i kroz razvoj tijela i psihe nastaviti će svoje oklopljivanje sve do zdjeličnog segmenta. U tim mišićnim oklopima se zadržava velika količina energije, te energetskih blokova.
Tjelesno orijentirana psihoterapija radi na otključavanju tih blokova te oslobađanju zadržane energije, a koja, tako zaključana može imati velike posljedice po naše zdravlje. Kao što smo vidjeli kod karakternih obrana, utječe i na samu fizičku konstituciju čovjeka.
SEGMENTI:
1. OČNI, 2. USNI, 3. GRLENI, 4. PRSNI (SKUPA SA RUKAMA), 5. DIJAFRAGMALNI, 6. ABDOMINALNI, 7. PELVIČNI (SKUPA SA NOGAMA)
Emocije
Same emocije bi bile kratkotrajni subjektivni, fiziološki i funkcionalni izražajni fenomeni koji usklađuju reakcije prilagodbe na važne događaje u našemu životu. To znači da je emocija je definirana kao epizoda međusobno povezanih, sinkroniziranih promjena u stanjima svih ljudi kao odgovor na procjenu vanjskog ili unutarnjeg stimulativnog događaja.
Emocije organiziraju i usklađuju četiri međusobno povezana aspekta iskustva: fiziološka pripremljenost, koja predstavlja način na koji se naše tijelo fizički mobilizira kako bi udovoljilo situacijskim uvjetima, ekspresija emocija, koja se odnosi na način na koji izražavamo svoje emotivno iskustvo okolini, osjećaji, koji se odnose na subjektivni doživljaj emocionalnog iskustva, te funkcije emocija koje se odnose na ono što želimo postići u određenom trenutku. Svaka emocija ima kognitivnu, osjećajnu, motivacijsku, motornu i somatska komponentu. Iz ovoga nam može biti jasno kako tijelo i emocije neraskidivo povezani, a kolika je povezanost emocija i tijela najbolje pokazuju izreke poput: „Ići nekome mi na jetru, žučna rasprava, imati želudac za to progutati ili nije imao želudac za progutati, pomokrio se od straha…“
Napravljena su istraživanja, od kojih svakako valja spomenuti ono u kojemu se načinjene emBODY karte, a koje predstavljaju najtočniji opis do sada subjektivnih tjelesnih osjećaja povezanih s emocijama.
Vidljivi obrasci osjeta povezani sa svakom emocijom dobro odgovaraju glavnim promjenama fizioloških funkcija povezanih s različitim emocijama. Karte tijela slikovito prikazuju regije čija se aktivacija povećala (tople boje) ili smanjila (hladne boje) kada osjetite svaku emociju. (P < 0,05 ispravljen FDR; t > 1,94). Traka boje označava raspon t-statistike.