SUPLEMENTI

Suplementi se pojavljuju na tržištu već u 19. stoljeću i od tada počinje njihova industrijska proizvodnja, te plasiranje na tržište. Suplementacija seže puno prije 19. stoljeća, jer su zapravo razne biljke, te dijelovi životinja i minerali, u određenim medicinskim sustavima predstavljali najraniju suplementaciju. Istina je da su oni prvotno predstavljali lijekove, pa i dan danas predstavljaju temelj modernih lijekova, no isto tako su mijenjajući termalna svojstva hrane bili i prvi suplementi. U koliko dodajemo ljutu papriku u hranu, kako bi se ugrijali ili papar u juhu, tada mi zapravo suplementiramo, ne koristimo samo začin. Određenu biljku bi koristili kao začin kada bi primarno razmišljali o okusu i mirisu, no ukoliko primarno razmišljamo o djelovanju na tijelo tada više govorimo o suplementaciji.

Od pamtivijeka čovjek konzumira samostalno određene namirnice ili ih dodaje jelima kako bi nadoknadio manjak određenih mikro i makro nutrijenata. Mornari su na dugim morskim putovanjima uvijek imali nekoliko kutija limuna, kako bi spriječili nastanak skorbuta, a kasnije i krumpira, koji se pokazao trajniji od limuna.

Razvojem kemije i općenito znanosti, čovjek je uspio efikasno ekstrahirati određene kemijske supstance iz biljaka te, također sintetski stvoriti određene tijelu potrebne biokemijske elemente. S obzirom na spomenutu „sintetiku“, odmah treba reći kako su takozvani sintetski suplementi u mnogo čemu slični ili identični onim prirodnim i kako često puta imaju iste efekte na organizam. No, također, treba naglasiti kako bi se u zdravoj prehrani, ipak trebalo prikloniti onim prirodnima.

Često puta ljudske potrebe znaju nadmašiti nutritivna svojstva hrane koje čovjek jede i tada suplementi stupaju na snagu. Često puta suplementiramo, a da nismo ni svjesni. Najbolji je primjer jodira na sol, koja po svojoj prirodi nema jod u sebi, on se dodaje.

Kada je suplementacija u pitanju valja obratiti pozornost na sljedeće:

• INDIVIDUALNA POTREBA: Može se utvrditi testovima. Kao što je rečeno, u bilo kojem laboratoriju se može, čak na uputnicu, minerala i vitamina. Na dalje, individualna potreba je također određena i životnim stilom, pa će tako sportaši, posebno profesionalci morati uzimati određene kemijske pripravke, točnije suplemente u vidu aminokiselina, karnitina kreatina i sličnih stvari, a koje rekreativcima i ljudima koji se ne bave sportom najčešće nisu potrebne.
• PREHRANA: Druga bitna stvar je da li možemo, ono što manjka u tijelu možemo pronaći u hrani, bez suplementiranja. Ukoliko možemo treba pribjeći tom rješenju, a ukoliko ne možemo ili barem ne možemo količinski, tu su tek onda suplementi.
• FORMA SUPLEMENTA: Forma u kojoj se nalazi je izrazito bitna jer neke mikro i makro nutrijente pronalazimo u „aktivnim i neaktivnim formama“. Npr. ubikvinol je aktivan oblik koemzima Q10, koji može biti pogodan ljudima koji ne mogu pretvoriti neaktivni u aktivni oblik. Ova nemogućnost događa zbog određenih genetskih polimorfizama. Posebno se treba obratiti pozornost na pretvorbu folne kiseline. Ovo vrijedi i za ostale suplemente. Neki se puno lakše apsorbiraju od drugih.
• KOFAKTORI: Koji su tu drugi „faktori“ koji djeluju u apsorpciji određenog nutrijenta. Znanost napreduje i mi danas znamo mnogo više nego prije kada smo mislili da je možda dovoljno uzimati određene vitamin ili mineral, te da ćemo ga apsorbirati u takvoj izoliranoj formi. Danas je poznato da trebamo najčešće uzimati nekoliko suplemenata kako bi omogućili bolju apsorpciju onoga koji primarno nedostaje. Tako ćemo na primjer puno bolje iskoristiti dodatke kolagena ukoliko skupa sa njima suplementiramo vitamin c i silicij, kao što ćemo puno bolje apsorbirati jod, ukoliko mu dodamo selen. Savjet bi bio suplementirati u z hranu koja već posjeduje određene kofaktore.

J.Mihelac, 15.09.2025.